Bogumili – prijatelji životinja i vegani već u srednjem veku?

Da li su Bogumili u srednjem veku bili ljubitelji životinja, pa čak i prvi vegani na Balkanu? Postoji mnogo indicija da je zaista bilo tako. Izbegavali su svu hranu životinjskog porekla kao što su meso, mleko, sir i jaja iz unutarnjeg ubeđenja – i verovali su u jedinstvo Božje tvorevine, koju je Isus iz Nazareta već najavio.
Eine Tischgesellschaft der Bogomilen in freier Natur
Bogumili, koji su sebe cesto nazivali „dobrim ljudima“ ili „dobrim hrišćanima“ pripadali su bogumilskom pokretu koji je nastao u Bugarskoj i proširio se kroz Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu do Dalmacije u toku od 9. do 15. veka. Pa čak i izvan granica Balkana: postoje pismeni dokazi o intenzivnim kontaktima sa katarima u južnoj Francuskoj i Italiji.

Veganski način života bogumila i Božija zapovest "Ne ubij"

Ali u šta su verovali i kako su živeli Bogumili? Usled intenzivnog progona i proterivanja od strane pravoslavnih i katoličkih crkvenih institucija i tadašnjih tamnošnjih vlasti, većina svedočanstava o ovom verskom pokretu je uništena. Neki dokazi su, međutim, sačuvani u gradskim i crkvenim arhivama. Oni svedoče o tome da su u ishrani dosledno izbegavali hranu životinjskog porekla iz verskih razloga ili suštinskog ubeđenja budući da su Božju zapovest „Ne ubij“ primenjivali za svaku životnu formu od Boga stvorenu – bilo da se radi o ljudima ili životinjama.

Srpski istoričar Željko Fajfrić pisao je o bogumilima u Srbiji u 12. i 13. veku: „Nisu se bavili trgovinom, već isključivo zemljoradnjom i zanatima. Odeća im je bila jednobojna bez jakih boja, hrana isključivo biljna, zabranjeno im je meso, mleko, sir, jaja. Živeli su isključivo od hleba, voća i povrća.“ 1

Bogumili – Vegani & prijatelji životinja već u srednjem vijeku?

Hrvatski istoričar Dominik Mandić, i sam katolik i franjevac, opisao je ovako veganski način života Bogumila u Bosni i Hercegovini: „Bosanski su krstjani strogo postili i nijesu jeli ni mesa niti ikakvih životinjskih proizvoda. Oni su to smatrali unutarnjim zahtjevom svoga vjerskoga sustava, osnovnom zapovijedi bogom. U Popisu zabluda bosanskih krstjana točka 30, iz 14-st. piše: ‘Oni osuđuju jelo mesa i svega što od tijela potječe i tvrde da se ne će moći spasiti, koji jedu meso i bijeli smok’. Slično se tvrdi u točki 5. Rasprave između kršćanina i bosanskoga patarena. I u ovomu su se bosanski krstjani slagali sa zapadnim Katarima.“ 2

Italijanski inkvizitor Rainerius Sacconi je tamošnje Katare, između ostalog, okarakterisao i sledećim rečima: „Oni veruju izmedju ostalog da je jesti meso, jaja ili sir, čak i u hitnim slučajevima, smrtni greh …“ 3

Katarske zajednice južne Francuske, inspirisane bogumilima, takođe su to nedvosmisleno tvrdile: „Ova crkva se jasno distancira od ubijanja i ne toleriše ubijanje od strane drugih. Jer Gospod naš Isus Hristos kaže: Ako hoćeš da uđeš u život, ne ubij.“ stoji u Katarskom spisu iz 1250. godine Odbrana Crkve Božije. 4

Früchte und Nüsse

Bogumili i katolici: protivnici i zagovornici "mesa žrtvovanom idolima"

U katoličkom pamfletu protiv Bogumila koje pominje Mandić detaljno je prikazana teološka rasprava, kakva je tada bila uobičajena. Ova vrsta teksta služila je kao „smernica“ katoličkim propovednicima kako da se nose sa učenjem jeretika i kako da njihove argumente kao „dobar katolik“ opovrgnu odgovarajućim citatima iz Biblije u duhu rimske crkve. Poglavlje „Jedenje mesa“ sadrži sledeći dijalog na latinskom:

Bogumil: Mi kažemo da je osuđen koji god jede meso ili što je rođeno od krvi ili jaja ili krvave stvari.
Rimokatolik: A mi kažemo protivno … A da je Bog dao ljudima meso da jedu, vidi se iz Psalama, u kojima se kaže: Kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim … I jedoše i nasitiše se i dade im tako što su željeli.“
5

„Bogumili su se od samog početka nazivali hrišćanima. Osnova njihovog učenja bio je Novi zavet.“ objašnjava Katja Papasov, bogumilski stručnjak. 6 Dakle, u daljem toku spora sa rimokatolikom, Bogumil se poziva na Prvo pismo Korinćanima apostola Pavla iz Novog zaveta. Reč je o mesu žrtvovanom idolima, i kako se od toga uzdržati:

„A za jelo idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svetu, i da nema drugog Boga osim jednog. Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda: Ali mi imamo samo jednog Boga Oca, od kog je sve, i mi u Njemu, i jednog Gospoda Isusa Hrista, kroz kog je sve, i mi kroza Njega. Ali nema svako razuma.

Scena iz Starog zaveta Biblije: Kain i Avelj spaljuju žrtvenu ovcu
Scena iz Starog zaveta Biblije: Kain i Avelj spaljuju žrtvenu ovcu

Jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savest njihova, slaba budući, pogani se. Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti ćemo biti veći ako jedemo, ni manji ako ne jedemo.

Ali se čuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima. Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gde sediš za trpezom, neće li njegova savest, slaba budući, osloboditi se da jede idolske žrtve? 

I s tvog razuma poginuće slabi brat, za kog Hristos umre. Tako kad se grešite o braću, i bijete njihovu slabu savest, o Hrista se grešite. Zato, ako jelo sablažnjava brata mog, neću jesti mesa doveka, da ne sablaznim brata svog.“ 7

Vera u jedinstvo ljudi i životinja – kao i u "Novu Zemlju"

U nekoliko spašenih spisa Bogumila i Katara uprkos crkvenom progonu, mogu se naći odjeci jedinstva stvaranja – kao na primer u manihejskoj raspravi iz Albija u južnoj Francuskoj: „Ako je svako stvorenje Božje dobro, a svet kao i sve na njemu Božija tvorevina, kako neki kažu, – koji je onda razlog ne voleti je? … Šta drugo ‘svet’ treba da znači ako ne nebo, zemlja, vazduh, more i sve što je u njima?“ 8

U umetnosti bogumilskih nadgrobnih spomenika u Bosni i Hercegovini, stećcima, nalaze se dirljivi prikazi koji upućuju na duboku povezanost čoveka sa prirodom i kosmosom:

Prikaz žene pod polumesecom sa dva konja, na stećku u Ljudovu između Mostara i Dubrovnika
Prikaz žene pod polumesecom sa dva konja, na stećku u Ljudovu između Mostara i Dubrovnika
Stilizovano drvo sa voćem i pticama na stećku u Donjoj Zgošći kod Kaknja u Bosni i Hercegovini severno od Visokog, nekadašnje kraljevsko sedište bosanskog bana - konj sa pticom na stećku kod Ljubinja između Mostara i Dubrovnika
Stilizovano drvo sa voćem i pticama na stećku u Donjoj Zgošći kod Kaknja u Bosni i Hercegovini severno od Visokog, nekadašnje kraljevsko sedište bosanskog bana - konj sa pticom na stećku kod Ljubinja između Mostara i Dubrovnika
Muškarac i žena sa konjem i pticom, koji su najverovatnije simboli duše, na stećku kod Ljubinja u Bosni i Hercegovini
Muškarac i žena sa konjem i pticom, koji su najverovatnije simboli duše, na stećku kod Ljubinja u Bosni i Hercegovini

Ovi spomenici u blizini tadašnjih bogumilskih zajednica svedoče o dubokoj veri „dobrih hrišćana“ u dobrotu Božiju i u mir – ako ne na ovom svetu, onda na onom. Manihejska rasprava, koja sadrži doktrinarne ideje, koje su verovatno bile zajedničke Bogumilima i Katarima, stoji u poglavlju „Na novoj zemlji“ direktan citat Isusa iz Nazareta iz njegove Besede na gori:

„Sam Hristos je besedio: Blaženi su krotki, jer će oni naslediti zemaljsko kraljevstvo.“ 9

Quellen / vrela / viri / izvori:

  1. Željko Fajfrić, Sveta loza Stefana Nemanja, Grafosrem, Šid, 1998 - s. 50
  2. Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina – Svezak II, Ziral, Chicago, 1979 - s. 127
  3. Prevod iz: Walter L. Wakefield, Austin P. Evans, Heresies of the High Middle Ages, Columbia University Press, New York, 1991 - s. 330
  4. Prevod iz: Wakefield - s. 599
  5. Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povjesnim vrelima, Barbat, Zagreb, 2003 - s. 199 sl., vidi i Ps 78, 27 i 29 u Starom zavetu
  6. Prevod iz: Katja Papasov, Christen oder Ketzer – die Bogomilen, Ogham, Stuttgart, 1983 - s. 126
  7. vidi Die Bibel in der Einheitsübersetzung von 1980, Universität Innsbruck - 1 Kor 8,4-13, prevod po Neu-christliche Bibelstudien
  8. Prevod iz: Wakefield - s. 505
  9. Prevod iz: Wakefield, s. 507, vidi i s. 494: Autor je verovatno bio Bartolomej od Karkasona, izaslanik bosanskih đeda Bogumila aktivnih u južnoj Francuskoj.

Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:

  • Eine Tischgesellschaft der Bogomilen in freier Natur: © die-bogomilen.de
  • Früchte und Nüsse: © die-bogomilen.de
  • Scena iz Starog zaveta Biblije: Kain i Avelj spaljuju žrtvenu ovcu: Julius Schnorr von Carolsfeld, Public domain, via Wikimedia Commons
  • Prikaz žene pod polumesecom sa dva konja, na stećku u Ljudovu između Mostara i Dubrovnika: © bogumili.rs
  • Stilizovano drvo sa voćem i pticama na stećku u Donjoj Zgošći kod Kaknja u Bosni i Hercegovini severno od Visokog, nekadašnje kraljevsko sedište bosanskog bana – konj sa pticom na stećku kod Ljubinja između Mostara i Dubrovnika: © bogumili.rs
  • Muškarac i žena sa konjem i pticom, koji su najverovatnije simboli duše, na stećku kod Ljubinja u Bosni i Hercegovini: © bogumili.rs
  • Früchte und Nüsse: © die-bogomilen.de
Kazalo
Sebastian Hoblaj